Evanđelje po Marku 9

Hrvatski Novi Zavjet – Rijeka 2001

9 I govorio im je: »Zaista, kažem vam: neki među ovima što su ovdje zasigurno neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili.«

Preobraženje

² I poslije šest dana uzme Isus sa sobom Petra i Jakova i Ivana, te ih povede na visoku goru, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. ³ Njegove haljine postadoše sjajne, vrlo bijele - tako da ih ni jedan bjelilac na zemlji ne bi mogao toliko izbijeliti.^{[a] 4} I ukaza im se Ilija s Mojsijem, koji bijahu razgovarali s Isusom. ⁵ Tada Petar stade govoriti Isusu: »Rabbi, dobro nam je ovdje biti. Da načinimo tri sjenice: tebi jednu, i Mosiju jednu, i Iliji jednu.« ⁶ Nije, doista, znao što da kaže, jer su bili vrlo prestrašeni. ⁷ I pojavi se oblak koji ih je zasjenjivao, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni. Njega slušajte!« ⁸ I odmah, obazrevši se unaokolo, nikoga više ne vidješe sa sobom do Isusa sama.

⁹ Dok su silazili s gore, on im zapovjedi da nikomu ne kazuju što su vidjeli, sve dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. ¹⁰ I održaše tu riječ među sobom, pitajući se što znači to »od mrtvih ustati«. ¹¹ Tada ga upitaju: »Zašto pismoznanci govore da najprije treba doći Ilija?« ¹² A on im reče: »Ilija će, doduše, doći najprije i sve obnoviti. A kako je onda pisano da će Sin Čovječji mnogo trpjeti i biti prezren? ¹³ Ali kažem vam da je Ilija već došao i učiniše mu što su htjeli, kao što je o njemu i pisano.«

Padavičar

¹⁴ Kad se vratiše k učenicima, ugledaše oko njih veliko mnoštvo i pismoznance gdje s njima raspravljaju. ¹⁵ I odmah sve ono mnoštvo ugledavši ga iznenadi se; pa pohrliše da ga pozdrave. ¹⁶ On ih upita: »O čemu to raspravljate s njima?« ¹⁷ A jedan iz mnoštva odgovori: »Učitelju, doveo sam k tebi svoga sina koji ima duha nijemoga. ¹⁸ Gdje ga god zgrabi, baca ga, a on se pjeni, škripi zubima i koči se. I rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, no ne mogoše.« ¹⁹ Tada im on odgovori: »O naraštaju nevjerni! Dokle ću još s vama biti? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!«

²⁰ I dovedoše ga k njemu. I ugledavši ga, duh odmah potrese dječaka te se on padnuvši na zemlju valjao pjeneći. ²¹ Isus upita njegova oca: »Koliko je vremena kako mu se to događa?« A on reče: »Od djetinjstva. ²² I često ga baci u vatru i u vodu da ga pogubi. Nego, ako možeš što, pomozi nam, imaj prema nama samilosti!« ²³ A Isus mu reče: »Što 'ako možeš?' Sve je moguće onomu tko vjeruje!« ²⁴ Djetetov otac odmah povika: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!«^[b]

²⁵ Vidjevši pak Isus da se mnoštvo odasvud strčava, zaprijeti duhu nečistomu, govoreći: »Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam: izađi iz njega i više ne ulazi u nj!« ²⁶ Taj onda povika i snažno ga potrese, te izađe. Dječak tada postade kao mrtav, tako da su mnogi rekli da je umro. ²⁷ A Isus, uhvativši ga za ruku, podignu ga i on ustade. ²⁸ Kad Isus uđe u kuću, njegovi ga učenici zapitaše nasamo: »Kako da ga mi nismo mogli izagnati?« ²⁹ Nato im reče: »Ta se vrsta ničim ne može izagnati osim molitvom.«^[c]

Drugi navještaj muke i uskrsnuća

³⁰ Kad otiđoše odande, prolazili su kroz Galileju. On nije htio da to itko dozna, ³¹ jer je poučavao svoje učenike. Govorio im je: »Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima i oni će ga ubiti, ali će on, ubijen, poslije tri dana ustati.« ³² Ali oni nisu razumijevali te besjede, a bojali su se pitati ga.

Najveći u kraljevstvu Božjem

³³ I dođoše u Kafarnaum. Kad su se našli u kući, on ih upita: »O čemu ste to raspravljali putem?« ³⁴ A oni su šutjeli, jer su se putem među sobom sporili tko je najveći. ³⁵ Sjednuvši, dozove Dvanaestoricu i reče im: »Hoće li tko biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj.« ³⁶ I uze malo dijete, stavi ga usred njih te, zagrlivši ga, reče im: ³⁷ »Tko god u moje ime primi jedno ovakvo malo dijete, mene prima; a tko god mene prima, ne prima mene, nego Onoga koji je mene poslao.«

Tko nije protiv nas, za nas je

³⁸ Kaza mu Ivan: »Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zle duhove i mi smo mu branili, jer nas ne slijedi.« ³⁹ A Isus reče: »Ne branite mu! Jer nema nijednoga tko bi učinio silno djelo u moje ime, i onda me ubrzo mogao pogrditi. ⁴⁰ Tko, naime, nije protiv nas, za nas je.

⁴¹ Tko vas, doista, napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, zasigurno mu neće propasti plaća.«

Sablazan

⁴² »A tko sablazni jednoga od ovih malenih koji vjeruju u mene, daleko bi mu bolje bilo da sa žrvnjem koji magare okreće, obješenim o svojemu vratu, bude bačen u more.^{[d] 43} Ako te tvoja ruka sablažnjuje, odsijeci je; bolje ti je sakatu ući u život nego s objema rukama otići u pakao, u oganj neugasivi. ^{(44) [e] 45} I ako te tvoja noga sablažnjuje, odsijeci je; bolje ti je hromu ući u život nego da te s objema nogama bace u pakao. ^{(46) [f] 47} I ako te tvoje oko sablažnjuje, izvadi ga; bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje nego da te s oba oka u pakao bace, ⁴⁸ gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi. ⁴⁹ Jer, svatko će biti ognjem osoljen.^[g]

⁵⁰ Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete je začiniti? Imajte sol u sebi i budite u miru jedni s drugima.«