Evanđelje po Ivanu 4-5

Knijga O Kristu

Isus i Samarijanka

4 Kad je Gospodin saznao da su farizeji čuli kako on, Isus, krsti više učenika nego Ivan,

² iako ih nije on osobno krstio, nego učenici,

³ ode iz Judeje i vrati se u pokrajinu Galileju.

⁴ Na putu je morao proći kroz Samariju.

⁵ Došao je do samarijskoga sela Sihara, blizu zemljišta koje je Jakov dao svojemu sinu Josipu.

⁶ Tu se nalazio Jakovljev zdenac. Umoran od dugotrajnog hodanja, Isus je tako sjedio pokraj zdenca. Bilo je to oko podneva.

⁷ Ubrzo zatim dođe po vodu neka Samarijanka i Isus ju zamoli: 'Daj mi da se napijem.'

⁸ Bio je sam jer su njegovi učenici otišli u grad kupiti hrane.

⁹ 'Ti si židov, a ja Samarijanka. Kako to da od mene tražiš vode?' upita žena. židovi se, naime, nisu družili sa Samarijancima.

¹⁰ Isus odgovori: 'Kad bi ti samo znala kakav ti dar nudi Bog i tko sam ja koji te tražim piti, tražila bi od mene žive vode i ja bih ti je dao.'

¹¹ 'Gospodine, pa ti nemaš ni kabla ni užeta

¹² Osim toga, zar si veći od našeg praoca Jakova, koji nam je dao ovaj zdenac? Kako možeš nuditi bolju vodu od ove koju su pili on i njegovi sinovi i kojom su napajali stoku?'

¹³ Isus odgovori: 'Tko god pije tu vodu, opet će ožednjeti.

¹⁴ A tko pije vodu koju ću mu ja dati, nikada više neće ožednjeti. Štoviše, ta će voda u njemu postati nepresušnim izvorom koji struji u vječni život.'

¹⁵ 'Gospodine, molim te

¹⁶ 'Idi i dovedi svojeg muža, pa se vrati ovamo!' reče joj Isus.

¹⁷ 'Ali ja nemam muža

¹⁸ 'Jer si imala pet muževa, a nisi vjenčana ni s ovim s kojim sada živiš. Istinu si rekla.'

¹⁹ 'Gospodine,' reče žena, 'vidim da si prorok.

²⁰ Zašto vi židovi tvrdite da se Bogu treba klanjati jedino u Jeruzalemu, kad su mu se naši preci klanjali na ovoj gori?'

²¹ Isus joj odgovori: 'Vjeruj mi, ženo, dolazi vrijeme kad više neće biti potrebno štovati Oca ni na ovoj planini ni u Jeruzalemu.

²² Vi Samarijanci ne znate onoga kojemu se klanjate, a mi židovi ga znamo jer spasenje dolazi od židova.

²³ Ali dolazi vrijeme - već je stiglo - kad će se pravi klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini. Bog želi takve klanjatelje.

²⁴ Bog je Duh i oni koji mu se klanjaju moraju mu se klanjati u duhu i istini.'

²⁵ 'Znam da će jednoga dana doći Mesija, zvani Krist - Pomazanik

²⁶ Tada joj Isus reče: 'Ja sam Mesija.'^[a]

²⁷ Nato stignu njegovi učenici. Začude se što razgovara sa ženom, ali ga nitko ne upita zašto s njom razgovara i o čemu govore.

²⁸ žena tada ostavi svoju posudu kraj zdenca pa ode u grad i svima reče:

²⁹ 'Dođite vidjeti čovjeka koji mi je rekao sve što sam dosad učinila. Da to nije Krist?'

³⁰ I ljudi su dolazili iz grada da ga vide.

³¹ Učenici su ga nudili: 'Rabbi, jedi!'

³² 'Neću,' odgovarao im je, 'ja imam hrane za koju vi i ne znate.'

³³ 'Zar mu je netko već donio jelo?' pitali su učenici jedan drugoga.

³⁴ Isus im tada objasni: 'Moja je hrana činiti volju onoga koji me poslao i dovršiti njegovo djelo.

³⁵ Vi kažete da rad na žetvi neće početi dok ne mine ljeto, a to je tek za četiri mjeseca. No pogledajte oko sebe! Prostrana polja bjelasaju se svuda i već su spremna za žetvu.

³⁶ žeteoci će biti dobro plaćeni, a plod njihove žetve su ljudi koji su dobili vječni život. Kakve li radosti i za sijače i za žeteoce!

³⁷ Istinita je izreka da jedan sije, a drugi žanje.

³⁸ Ja sam vas poslao da žanjete ondje gdje se niste trudili - drugi su naporno radili, a vi ste dobili plod njihova truda.'

Obraćenje Samarijanaca

³⁹ Mnogi Samarijanci iz toga grada povjerovali su u njega zbog ženina svjedočanstva: 'Rekao mi je sve što sam ikad činila!'

⁴⁰ Kad su Samarijanci došli do zdenca vidjeti Isusa, zamolili su ga da ostane kod njih. I ostao je ondje dva dana.

⁴¹ Mnogi su povjerovali u njega kad su ga čuli govoriti.

⁴² A ženi su kazali: 'Sada vjerujemo jer smo ga i sami čuli, a ne zbog onoga što si nam ti ispričala. On je zaista Spasitelj svijeta!'

Isus iscjeljuje činovnikova sina

⁴³ Dva dana nakon toga Isus ode odande u Galileju.

⁴⁴ Sam Isus bijaše rekao da prorok nema časti u vlastitom zavičaju.

⁴⁵ Ali Galilejci su ga lijepo primili jer su za svetkovanja Pashe bili u Jeruzalemu i vidjeli njegova čudesna djela.

⁴⁶ Putujući Galilejom, stigao je u grad Kanu, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. U gradu Kafarnaumu bio je neki kraljevski činovnik čiji je sin bio vrlo bolestan.

⁴⁷ Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje i da putuje kroz Galileju, ode u Kanu te zamoli Isusa da dođe u Kafarnaum i iscijeli mu sina na samrti.

⁴⁸ Isus reče: 'Vi zaista nećete vjerovati ne vidite li znakove i čudesa.'

⁴⁹ Kraljevski ga je činovnik preklinjao: 'Gospodine, molim te, dođi dok mi dijete nije umrlo!'

⁵⁰ 'Idi kući,' reče mu Isus, 'sin ti je živ.' Čovjek povjeruje Isusovim riječima i uputi se doma.

⁵¹ Dok je još bio na putu, susretne svoje sluge koji su nosili vijest da mu je dijete živo.

⁵² Upita ih kada se dječak počeo osjećati bolje, a oni mu rekoše: 'Jučer poslijepodne oko jedan sat groznica mu je naglo minula.'

⁵³ Otac shvati da je to bilo upravo onda kad mu je Isus rekao: 'Sin ti je živ.' Činovnik i svi njegovi ukućani povjeruju u Isusa.

⁵⁴ Bilo je to drugo čudo koje je Isus učinio u Galileji vraćajući se iz Judeje.

Isus iscjeljuje bogalja

5 Nakon toga Isus se vrati u Jeruzalem na židovski vjerski blagdan.

² U gradu se, blizu Ovčjih vrata, nalazio ribnjak s pet natkrivenih trijemova, koji se na hebrejskome zove Bethesda.

³ Pod trijemovima je ležalo mnoštvo bolesnika - sakatih, slijepih i uzetih - čekajući da se uzbiba voda jer je

⁴ anđeo Gospodnji silazio s vremena na vrijeme i gibao vodu, a onaj tko bi nakon toga prvi ušao u vodu ozdravio bi ma od čega bolovao.

⁵ Tu je ležao neki bogalj, bolestan već trideset osam godina.

⁶ Kad ga Isus spazi i dozna kako dugo boluje, upita ga: 'želiš li ozdraviti?'

⁷ 'Ne mogu ozdraviti, Gospodine,' reče čovjek, 'jer nemam nikoga da mi pomogne ući u ribnjak kad se voda uzburka. Dok ja pokušavam sići do nje, uvijek me netko pretekne.'

⁸ Isus mu reče: 'Ustani, uzmi svoj ležaj i idi kući!'

⁹ Čovjek tog trenutka ozdravi. Uzme svoj ležaj i počne hodati uokolo. Toga je dana, međutim, bila subota.

¹⁰ židovski vođe stoga prigovoriše iscijeljenom čovjeku: 'Ne smiješ raditi u subotu! Noseći taj ležaj, kršiš zakon!'

¹¹ 'Onaj koji me ozdravio reče mi: "Uzmi svoj ležaj i idi!'' odgovori čovjek.

¹² 'Tko je taj koji ti je takvo što rekao?' pitali su.

¹³ Iscijeljeni čovjek to nije znao. Isus je nestao u mnoštvu jer je ondje bilo mnogo svijeta.

¹⁴ Poslije ga Isus pronađe u Hramu i reče mu: 'Ozdravio si; ne griješi više da te ne bi i što gore snašlo!'

¹⁵ Čovjek tada ode i reče židovskim vođama da je Isus taj koji ga je iscijelio.

Isus tvrdi da je Božji Sin

¹⁶ Zbog toga židovi počeše optuživati Isusa da krši zakon o suboti.

¹⁷ Isus im odgovori: 'Moj Otac neprestano radi, a ja slijedim njegov primjer.'

¹⁸ Od tada su ga židovski vođe još revnije nastojali smaknuti jer ne samo da je kršio njihov zakon o suboti nego je i o Bogu govorio kao o svojem Ocu izjednačujući se tako s njime.

¹⁹ Isus im reče: 'Zaista vam kažem: Sin sam od sebe ne može učiniti ništa. Radi samo ono što vidi da radi i Otac, i to na jednak način.

²⁰ Jer Otac voli Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Sin će učiniti još mnogo veća čuda nego što je ozdravljenje ovoga čovjeka; čudom ćete se čuditi.

²¹ Od mrtvih će podignuti one koje zaželi, upravo kao što i Otac uskrisuje mrtve i oživljuje ih.

²² A Otac prepušta Sinu svaku osudu grijeha.

²³ Tako će svi slaviti Sina, baš kao što slave i Oca. Tko ne iskazuje čast Božjemu Sinu, kojega je on poslao, sigurno ne proslavlja ni Oca.

²⁴ Zaista vam kažem, svatko tko sluša moju poruku i tko vjeruje onome koji me poslao ima vječni život i nikada neće biti osuđen za svoje grijehe jer je već prešao iz smrti u život.

²⁵ I zaista vam kažem da dolazi vrijeme, zapravo je već došlo, kad će mrtvi čuti glas Božjega Sina i oni koji ga poslušaju, živjet će.

²⁶ Otac ima život u sebi i svojem je Sinu dao da ima život u sebi.

²⁷ Dao mu je i vlast da sudi jer je on Sin Čovječji.

²⁸ Ne čudite se tomu! Uistinu dolazi vrijeme kad će svi mrtvi u grobovima čuti glas Božjega Sina i

²⁹ ponovno će ustati - oni koji su činili dobro, na uskrsnuće u život, a koji su činili zlo, na uskrsnuće u propast.

³⁰ Ali ja ne činim ništa a da ne upitam Oca. Sudim kako mi je rečeno i moj je sud savršeno pravedan jer ne tražim vlastitu volju, nego sudim prema volji onoga koji me je poslao.'

Svjedočanstva o Isusu

³¹ 'Kad bih ja sam za sebe svjedočio, moje svjedočanstvo ne bi bilo vjerodostojno,

³² ali i Otac svjedoči za mene i uvjeravam vas da je to što on o meni kaže istinito.

³³ Poslali ste izaslanike da slušaju propovijedi Ivana Krstitelja; sve što je kazao o meni istina je.

³⁴ Ali najtočnije svjedočanstvo o meni ne dolazi od čovjeka, iako sam vas podsjetio na Ivanovo svjedočanstvo kako biste povjerovali u mene i spasili se.

³⁵ Ivan je bio svjetiljka koja je gorjela i svijetlila, a vi ste htjeli neko vrijeme uživati u njegovoj svjetlosti.

³⁶ Ja, međutim, imam veće svjedočanstvo od Ivanova: djela koja činim. Otac mi je dao da ih činim i ona svjedoče o tomu da me je Otac poslao.

³⁷ I sam je Otac svjedočio za mene. Vi niste nikada čuli njegov glas ni vidjeli njegovo lice.

³⁸ Njegova riječ ne prebiva u vama jer ne vjerujete meni, koga vam je poslao.

³⁹ Vi proučavate Sveto pismo jer mislite da će vam ono dati vječni život. Ono upućuje na mene.

⁴⁰ A vi ipak nećete doći k meni da biste primili vječni život.

⁴¹ Ne primam slave od ljudi

⁴² jer znam da u sebi nemate Božje ljubavi.

⁴³ Znam to jer sam vam došao u Očevo ime, a vi me odbijate primiti iako vrlo spremno prihvaćate one koji dolaze samo u vlastito ime.

⁴⁴ Kako biste i mogli vjerovati kad rado primate časti jedni od drugih, a ne marite za to da steknete čast od jedinoga Boga?

⁴⁵ Neću, međutim, ja biti taj koji će vas zbog toga optužiti pred Ocem. Optužit će vas Mojsije. Da, Mojsije u koga se uzdate.

⁴⁶ Jer kad biste vjerovali Mojsiju, koji je pisao o meni, vjerovali biste i meni.

⁴⁷ A kako ne vjerujete onomu što je on napisao, nije čudno da ne vjerujete ni mojim riječima.'