Poslanica Hebrejima 9

Knijga O Kristu

Stara pravila za bogoštovlje

9 U prvom savezu između Boga i Izraela postojale su uredbe o bogoštovlju i svetištu, ali zemaljskome.

² Bio je, naime, podignut Šator. U jednoj prostoriji, zvanoj Svetinja, nalazili su se svijećnjak, stol i prineseni kruhovi.

³ A u drugoj prostoriji, zvanoj Svetinja nad svetinjama, iza zavjese bili su

⁴ zlatni kadioni žrtvenik i drveni kovčeg optočen sa svih strana zlatom - Kovčeg saveza. U njemu su bili zlatna posuda s manom, Aronov štap koji je nekoć propupao i ploče Saveza na kojima su bile zapisane Božje zapovijedi.

⁵ Iznad Kovčega nalazili su se kerubini koji su predstavljali Božju slavu. Raširenim krilima zasjenjivali su poklopac Kovčega, Pomirilište. Ali nije trenutak da to potanko objašnjavamo.

⁶ Kad je sve to tako uređeno, u prvu su prostoriju^[a] redovito ulazili i iz nje izlazili svećenici obavljajući bogoslužje.

⁷ Ali u Svetinju nad svetinjama ulazio je samo veliki svećenik, i to jedanput u godini, i uvijek s krvlju koju je prinosio Bogu za oproštenje vlastitih grijeha i grijeha naroda počinjenih u neznanju.

⁸ Tim nam odredbama Sveti Duh pokazuje da ljudima nije bilo dopušteno ući u Svetinju nad svetinjama sve dok su postojali prva prostorija i cijeli sustav koji je ona predočivala.

⁹ Ta je slika i za današnje vrijeme: darovi i žrtve koje prinose svećenici ne mogu očistiti savjest ljudi koji ih donose.

¹⁰ Jer stari je sustav imao uredbe glede jela, pića i obrednoga pranja - izvanjskih stvari koje su vrijedile do uvođenja novoga poretka.

Krist je savršena žrtva

¹¹ Krist je postao Velikim svećenikom nad svim budućim dobrima. Ušao je u uzvišeno, savršeno svetište na nebu koje nisu načinile ljudske ruke i koje ne pripada ovomu stvorenom svijetu.

¹² Jednom zauvijek unio je u Svetinju nad svetinjama krv - ali ne krv jaraca ili junaca. Unio je onamo vlastitu krv i tako nam pribavio otkupljenje za vječnost.

¹³ Ako su u starome sustavu poškropljena krv jaraca i junaca te posuti pepeo junice posvećivali ljudska tijela čisteći ih od obredne nečistoće,

¹⁴ koliko će bolje Kristova krv očistiti našu savjest od mrtvih djela da možemo proslavljati živoga Boga! Jer silom vječnoga Duha Krist je sebe prinio Bogu kao savršenu žrtvu za naše grijehe.

¹⁵ On je posrednik novoga saveza između Boga i ljudi, da svi koji su pozvani prime vječnu baštinu koju im je Bog obećao. Jer Krist je umro da ih oslobodi kazne za grijehe koje su počinili pod prvim savezom.

¹⁶ Umre li tko i ostavi oporuku, nitko ne može ništa dobiti dok se ne dokaže da je oporučitelj umro.

¹⁷ Oporuka postaje valjanom tek smrću oporučitelja.

¹⁸ Zato ni prvi savez nije mogao biti ustanovljen bez prolijevanja krvi.

¹⁹ Kad je Mojsije dao ljudima Božji zakon, uzeo je krv junaca i jaraca te ju skupa s vodom poškropio po knjizi Božjega zakona i po ljudima grančicama izopa i grimiznom vunom

²⁰ govoreći: 'Ova krv potvrđuje savez koji Bog sklapa s vama.'^[b]

²¹ Zatim je krvlju poškropio Šator i sve predmete koji su se rabili pri bogoslužju.

²² Prema Mojsijevu zakonu gotovo sve se čisti krvlju. Bez prolivene krvi nema oproštenja grijeha.

²³ Zato su se zemaljski Šator i sve u njemu - a to su bile samo slike onoga što je na nebu - morali čistiti životinjskom krvlju. Ali ono pravo, nebesko, čisti se mnogo boljom žrtvom od životinjske krvi.

²⁴ Jer Krist nije ušao u zemaljsko mjesto bogoslužja, koje je samo slika nebeskoga, nego u samo nebo, da posreduje pred Božjim licem za nas.

²⁵ Nije ušao da sebe prinese mnogo puta, kao što zemaljski veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju nad svetinjama da prinese životinjsku krv.

²⁶ Da je tako, trebao bi trpjeti mnogo puta od postanka svijeta. Ali on je došao jednom zauvijek, na svršetku vjekova, da zauvijek dokine grijeh svojom žrtvom.

²⁷ I kao što je ljudima određeno samo jedanput umrijeti, a zatim dolazi sud,

²⁸ tako je i Krist samo jedanput umro, prinoseći sebe na žrtvu, da ponese grijehe mnogih ljudi. Doći će opet, ali ne da bi opet ponio grijehe. Drugi put će donijeti spasenje svima koji ga iščekuju.